Adekvatna društvena integracija mladih jedan je od ključnih ciljeva svakog društva. Od mladih se očekuje da u doglednoj budućnosti preuzmu to isto društvo, budu njegova pokretačka snaga i temelj. Trenutno, globalni trend starenja stanovništva postavlja mlade kao sve značajniji društveni resurs. Ipak, mladi kao zasebna društvena grupa suočavaju se sa produženim institucionalnim obrazovanjem, neadekvatnim i otežanim zapošljavanjem, usporenim socio–ekonomskim osamostaljivanjem, odloženim zasnivanjem porodice, slabom uključenošću u tokove društvenog odlučivanja.
Što se tiče same strukture mladih nezaposlenih oko 20 posto je bez kvafilikacija ili sa polukvalifikacijom, dok 53 posto sa srednjom stručnom spremom i nešto više od petine sa višom i visokom. Mladi su obrazovaniji od opšte populacije u kojoj je oko 13 posto sa višim i visokim obrazovanjem, a 60 posto sa srednjim obrazovanjem.
Savremene generacije mladih sazrevaju u društvenom kontekstu sveprisutne globalizacije, zahtevom stalne profesionalne mobilnosti i sve intenzivnijeg tehnološkog razvoja. I samim tim, suočavaju se sa visokim stepenom neizvesnosti koje donosi savremeno društvo. Iskustvo našeg društva je u dodatno otežavajućoj okolnosti zbog tranzicije koja u mnogome još ometa uključivanje mladih u sve društvene tokove.
Ključni problem je nezaposlenost mladih, s jedne strane, a s druge evidentna spremnost većine da napusti društveni obrazac po kome je država obavezna svima da – nađe posao.
Nezaposlenost je jedan od najvećih problema sa kojim se danas suočavaju mladi u Srbiji. To je ujedno i glavni razlog zbog kojeg napuštaju zemlju. Procenjuje se da će broj onih koji odlaze iz zemlje rasti iz godine u godinu. Najviše nezaposlenih u našoj zemlji starosti je između 24 i 29 godina. Pitanje koje se postavlja je kako stati na put ovoj surovoj realnosti. Odgovor se može naći u promeni upisne politika što bi mogao biti korak bliže zaposlenju mladih.
Jedan od polaznih problema koji vodi ka nezaposlenosti je taj što se u našoj zemlji školuje kadar za kojim nema potrebe niti će biti u skorije vreme. Mladi upisuju iste srednje škole, odlaze na iste fakultete, svi žele u državni sektor, ali tamo nema više radnih mesta.
Kao jedno od rešenja nameće se uvođenje upisne politike na fakultete kako bi se uskladile potrebe tržišta rada sa obrazovnim sistemom.
Nije problem samo u visokom, već i u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju, jer naša deca imaju ogromno znanje, ali ne znaju kako da ga primene. Uvođenje dualnog obrazovanja moglo bi redukovati ovaj problem, jer bi tako mladi dobili priliku da steknu i praksu, a ne samo teorijsko znanje.
Prema nekim predviđanjima budućnost našeg napetka je u energetici, poljoprivredi i infrastrukturi. Moramo biti svesni da treba da učimo tokom celog radnog veka, jer tehnologija jako brzo napreduje. Treba napraviti bolju komunikaciju i sinergiju između onih koji imaju znanje i onih koji imaju kapital. Šansu za napredak i ostanak mladih stručnjaka u Srbiji treba tražiti u razvoju privatnog sektora.
Naši mladi nezaposleni su u malom procentu spremni na migracije iz svog prebivališta zarad posla. Odlazak u drugu sredinu zahteva i stambeno zbrinjaanje i još neke druge životne potrebe, pa je u našim uslovima ta pokretljivost slaba.